Zanimljivo

Filial pobožnost: važna kineska kulturna vrijednost

Filial pobožnost: važna kineska kulturna vrijednost

Filial pobožnosti (孝, xiào) je, možda, najvažniji moralni princip Kine. Koncept kineske filozofije za više od 3.000 godina, xiào danas podrazumijeva snažnu odanost i poštovanje prema roditeljima, produženjima, prema svojoj zemlji i njenim vođama.

Značenje

Općenito, sinovna pobožnost zahtijeva od djece da pruže ljubav, poštovanje, podršku i poštovanje roditeljima i ostalim starcima u obitelji, poput djedova i baka ili starijih rodjaka. Djela sinovske pobožnosti uključuju pokoravanje nečijeg roditeljskog želje, brigu o njima kad ostare i naporno rade na pružanju materijalnih blagodati, poput hrane, novca ili maženja.

Ideja proizlazi iz činjenice da roditelji daju život svojoj djeci i podržavaju ih tokom godina u razvoju, pružajući im hranu, obrazovanje i materijalne potrebe. Nakon primanja svih ovih naknada, djeca se tako zauvijek zadužuju kod roditelja. Da bi priznali ovaj vječni dug, djeca moraju poštivati ​​i služiti roditeljima cijeli život.

Iza porodice

Načelo sinovske pobožnosti odnosi se i na sve starije učitelje, profesionalne nadređene ili na sve one koji su stariji po godinama, pa čak i u državi. Porodica je građevni blok društva i kao takav se hijerarhijski sistem poštovanja odnosi i na nečije vladare i nečiju zemlju. Xiào znači da se ista predanost i nesebičnost u služenju nečijoj porodici treba koristiti i u službi nečije zemlje.

Prema tome, sinovska pobožnost važna je vrijednost kada je riječ o nečijoj obitelji, starcima i nadređenima općenito, kao i državi u cjelini.

Kineski znak Xiao (孝)

Kineski znak za sinovsku pobožnost, xiao (孝), ilustrira značenje termina. Ideogram je kombinacija likovalao (老), što znači staro, ier zi (儿子), što znači sin.Laoje gornja polovina znaka xiao, i er zi, predstavljajući sina, formira donju polovinu lika.

Sin ispod oca simbol je onoga što zanosna pobožnost znači. Lik xiao pokazuje da sin stariju osobu ili generaciju podržava ili nosi: dakle odnos između dvije polovice je jedan i od tereta i od podrške.

Poreklo

Lik xiao jedan je od najstarijih primjera pisanog kineskog jezika, naslikan na orakatovim kostima - volovskim lopaticama koje se koriste u proricanju - na kraju dinastije Shang i početkom dinastije Western Zhou, oko 1000. godine prije Krista. Čini se da je prvotno značenje značilo "pružanje hrane za nečije predake", a preci su značili i žive roditelje i one koji su dugo mrtvi. To se unutarnje stoljeće nije promijenilo tokom stoljeća, ali kako se to tumači, kako oni koji uvaženi preci uključuju, tako i odgovornosti djeteta prema tim precima, mnogo su se puta mijenjali.

Kineski filozof Konfucije (551-479. Pr. Kr.) Najodgovorniji je za stvaranje xiaoa kao središnjeg dela društva. U svojoj je knjizi "Xiao Jing", također poznatoj kao "klasik Xiaoa" i napisanoj u 4. stoljeću prije Krista, opisao sinovsku pobožnost i argumentirao njezinu važnost u stvaranju mirne porodice i društva. Xiao Jing postao je klasičan tekst za vrijeme dinastije Han (206-220), a ostao je klasik kineskog obrazovanja sve do 20. stoljeća.

Tumačenje fijalne pobožnosti

Nakon Konfucija, klasični je tekst o sinovskoj pobožnosti Dvadeset i četiri paragona fijalne pobožnosti, a napisao ga je učenjak Guo Jujing za vrijeme dinastije Yuan (između 1260.-1368.). Tekst uključuje nekoliko prilično zapanjujućih priča, poput "Pokopao je sina za majku". Ta priča, koju je na engleski jezik preveo američki antropolog David K. Jordan, glasi:

U dinastiji Hàn porodica Guo Jù je bila siromašna. Imao je trogodišnjeg sina. Njegova majka je ponekad dijelila hranu s djetetom. Jù je rekao svojoj ženi: „Budući da smo vrlo siromašni, ne možemo pružiti majku. Naš sin dijeli majčinu hranu. Zašto ne bi sahranio ovog sina? “Kopao je jamu duboku tri metra kada je udario u zlatni kotao. Na njemu je natpis glasila: „Niti jedan službenik to ne može uzeti, niti ga može zauzeti bilo koja druga osoba“

Najozbiljniji izazov temelja xiao misli dogodio se u ranim decenijama 20. vijeka. Lu Xun (1881-1936), poznati i utjecajni pisac u Kini, kritizirao je sinovsku pobožnost i priče poput onih u Dvadeset četiri paragona. Dio kineskog pokreta četvrtog maja (1917.) Lu Xun je tvrdio da hijerarhijski princip privilegira starješine nad mladim kaskaderima i sprečava mlade odrasle osobe da donose odluke koje će im omogućiti da rastu kao ljudi ili imaju vlastiti život.

Drugi u pokretu osudili su xiao kao izvor svakog zla, "pretvarajući Kinu u veliku tvornicu za proizvodnju poslušnih subjekata". 1954., poznati filozof i učenjak Hu Shih (1891-1962) preokrenuo je taj ekstremni stav i promovirao Xiaojinga; a načelo ostaje važno za kinesku filozofiju do danas.

Izazovi filozofije

Doista grozan skup Dvadeset i četiri paragona ističe dugotrajna filozofska pitanja s xiaom. Jedno takvo pitanje je odnos između xiaoa i drugog konfucijanskog načela, ren (ljubav, dobrohotnost, humanost); drugi se pita šta treba učiniti kada čast obitelji suprotstavi čast sa zakonima društva? Šta učiniti ako ritualni zahtjev zahtijeva da sin mora osvetiti ubistvo svog oca, ali zločin je počiniti ubistvo ili, kao u gornjoj priči, čedomorstvo?

Filial pobožnosti u drugim religijama i regijama

Osim konfucijanizma, pojam sirovite pobožnosti nalazimo i u taoizmu, budizmu, korejskom konfucijanstvu, japanskoj kulturi i vijetnamskoj kulturi. Xiao ideogram koristi se i u korejskom i u japanskom, mada s drugačijim izgovorom.

Izvori i dalje čitanje

  • Chan, Alan K.L. i Sor-Hoon Tan, eds. "Filial pobožnosti u kineskoj misli i istoriji." London: RoutledgeCurzon, 2004.
  • Ikels, Charlotte (ur.). "Filial pobožnost: praksa i diskurs u savremenoj istočnoj Aziji." Stanford Kalifornija: Stanford University Press, 2004.
  • Jujing, Guo. Trans Jordan, David K. "Dvadeset i četiri paragona fijalne pobožnosti (Èrshísì Xiào)." Univerzitet Kalifornija u Santa Barbari, 2013.
  • Knapp, Keith. "Simpatija i ozbiljnost: odnos oca i sina u ranoj srednjovekovnoj Kini." Extrême-Orient Extrême-Occident (2012): 113-36.
  • Mo, Weimin i Shen, Wenju. "Dvadeset i četiri paragona fijalne pobožnosti: njihova didaktička uloga i utjecaj na život djece." Udruženje za dečju književnost Kvartalno 24.1 (1999). 15-23.
  • Roberts, Rosemary. "Konfucijanski moralni temelji čovjeka socijalističkog modela: Lei Feng i dvadeset četiri primjera fijalnog ponašanja." Novozelandski časopis za azijske studije 16 (2014): 23-24.


Video, Sitemap-Video, Sitemap-Videos